NAJSTROŽE ČUVANA TAJNA HAŠKOG TRIBUNALA ILI SAMO TEORIJA ZAVJERE: Slobodan Milošević je ubijen lijekovima?!

Slobodan Milošević je bio omražen čovjek s autoritativnim komunističkim idealima, ali sam je zapečatio svoju sudbinu, stalno pokušavajući razotkriti globalne zločinačke umove koji su ga i postavili na vlast, a koji su poslije zbog toga i zažalili

Samo dva dana nakon Miloševićeve smrti pojavili su se dokazi koji su ukazali na mogućnost ubojstva.

Milošević je dan prije svoje smrti napisao pismo u kojem tvrdi da su ga otrovali u zatvoru. Odvjetnik koji je savjetovao Miloševića za vrijeme suđenja, Azdenko Tomanović, pokazao je novinarima pismo napisano Miloševićevim rukopisom u kojem je pisalo: “Žele me otrovati. Vrlo sam zabrinut”.

Prema tvrdnjama zatvorske uprave, Milošević je duže vremena uzimao “Rifampicin”, antibiotik koji se koristi pri liječenju lepre. “Rifampicin” u potpunosti neutralizira djelovanje lijekova za regulaciju krvnog tlaka, pa bi to značilo da je Milošević sam sebe dugo i sustavno ubijao.

Analize krvi su pokazale da je u Miloševićevom organizmu pronađena tvar koja onemogućava djelovanje lijekova za visoki krvni tlak i srce, zbog čega je nastao srčani udar koji je i ubio Miloševića.

Mediji su ovu priču izokrenuli tako kao da je Milošević namjerno uzeo pogrešan lijek kako bi mogao potražiti stručnu pomoć u Moskvi i odgoditi suđenje. To je potpuno apsurdno. Milošević je imao pristup samo onim lijekovima koje su mu davali imenovani liječnici UN pod strogim nadzorom. Da li oni misle da ćemo povjerovati da je Milošević uspostavio tajni laboratorij u pažljivo praćenoj zatvorskoj ćeliji, a zatim zamijenio lijekove iako je stalno bio pod prismotrom?

Prema službenoj verziji iz Haškog tribunala Slobodan Milošević je umro od infarkta u svojoj ćeliji u pritvoru tijekom suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i u Hrvatskoj, i za genocid u Bosni i Hercegovini. Prema navodima istrage, Miloševićevo srce stalo je zato što se on nije pridržavao propisane liječničke terapije, nego je pribjegavao samoinicijativnom uzimanju lijekova.

TEORIJA ZAVJERE, ILI IMA DOKAZA?

Teoretičari zavjere vole tvrde da je Slobodan Milošević ubijen u Scheveningenu, a svoje tvrdnje podupiru izvješćem nizozemskog toksikologa Donald Ugesa:

“Točno je da sam dva tjedna prije smrti Miloševića dobio njegovu krv na analizu i utvrdio prisustvo “Rifampicina” (petak 24. veljače 2006. godine). Tri dana kasnije (ponedjeljak, 27 veljače 2006. godine), znači dva tjedna prije smrti Miloševića, obavijestio sam zatvorsku upravu o činjenicama koje sam utvrdio – tvrdi Uges, što potvrđuje sumnju dijela javnosti u službenu verziju Miloševićeve smrti.”

“Više od tjedan dana prije Miloševićeve smrti zatvorska uprava je znala da se Milošević ili sam truje, ili ga netko truje. U oba slučaja njihova je dužnost bila da ga zaštite. Zašto to nije urađeno u slučaju Miloševića?” – rekao je Uges.

Da teorije zavjere o ubojstvu Miloševića imaju smisla još više dokazuje nalaz toksikološkog superveštačenja Instituta za sudsku medicinu Sveučilišta u Bonnu. Ovo vještačenje je u Miloševićevom urinu otkrilo prisustvo još jednog lijeka, “Droperidola”.

Ovaj lijek je jako sredstvo za smirenje, a američka Federalna agencija za lijekove i hranu (FDA) izdala je najoštrije upozorenje o štetnosti njegove primjene kod srčanih bolesnika. U dokumentu ove agencije piše da doza “Droperidola” veća od 25 miligrama kod srčanih bolesnika vrlo često izaziva tzv. fatalnu srčanu aritmiju, odnosno prestanak rada srca.

Milošević je dugi niz godina bolovao baš od hipertrofije lijeve srčane komore, povišenog krvnog tlaka i srčane aritmije. Dakle, da je on kojim slučajem popio više od 25 miligrama “Droperidola”, ishod bi bio fatalan. Ipak, ostaje pitanje otkud tragovi ovog lijeka u njegovoj krvi?

Na pitanje da li je Milošević mogao samoinicijativno uzeti ovaj lijek, Uges kategorično tvrdi:

“To je nemoguće. Način primjene tog lijeka znaju samo izuzetno stručne osobe, liječnici ili farmaceuti, a Milošević nije bio ni jedno ni drugo – objasnio je nizozemski toksikolog.”

Milan Babić, bivši vođa hrvatskih Srba koji je svjedočio protiv Miloševića, izvršio je “samoubojstvo” samo šest dana prije Miloševićeve smrti. Prema riječima BBC-a, glasnogovornica tribunala, Aleksandra Milenov, priopćila je da Babić nije davao nikakve znakove da razmišlja o samoubojstvu. “Nije se uočavalo ništa čudno u njegovom ponašanju”, rekla je ona.

Drugi haški zatvorenik, Slavko Dokmanović, navodno se ubio 1998. godine.

Britanski odvjetnik Steven Kay je odbacio tvrdnje o samoubojstvu, rekavši da mu je Milošević prije smrti rekao: “Nisam došao ovako daleko da ne bih dočekao kraj”.

Globalisti su dugo željeli eliminirati Miloševića. Bivši agent MI6, Richard Tomlinson, rekao je da je vidio dokumente iz 1992. godine u kojima se raspravljalo o ubojstvu Miloševića tako što bi se iscenirala prometna nesreća, kao što je to učinjeno u slučaju princeze Diane.

Milošević je znao dosta o kriminalu globalista nakon prevrata vlade u Srbiji devedesetih godina zahvaljujući MMF-u i Bilderberg-u, te je zato predstavljao opasnost po globaliste.

U ožujku 2002. godine, Milošević je Haškom tribunalu predstavio dokumente FBI, dokazujući da su vlada SAD i NATO pružili financijsku i vojnu podršku Al Quaedi na Kosovu, kako bi ona pomogla OVK u ratu protiv Srbije.

Pentagon i Bijela kuća nisu baš najbolje primili ovu vijest, obzirom da su oni u to vrijeme pokušavali uvjeriti javnost da se bore protiv terorizma, opravdavajući napad na Irak.

Milošević je održao nekoliko govora u kojima je raspravljao o tome kako je grupa internacionalista iz sjene uzrokovala kaos na Balkanu zato što je to bio korak bliže ka “novom svjetskom poretku”.

UN POTVRDIO SLIJEDEĆE…

Nema dokaza koji ukazuju da je bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević bio otrovan – rezultat je danas objavljene istrage Ujedinjenih naroda. Izvješće UN-ovog suda u Haagu navodi kako je Milošević preminuo od srčanog udara , unatoč optužbama “u nekim medijima da je Milošević bio žrtva ubojstva”. U izvješću se kaže kako je osiguranje dopustilo Miloševiću da sam uzima lijekove.

Dalje se navodi kako je taj haaški optuženik dobivao “urednu zdravstvenu njegu”.
UN-ovo se izvješće temelji na istrazi nizozemskog javnog tužiteljstva i policije. Istražiteljska je ekipa ispitala i liječnike iz Srbije, Rusije, Francuske, Belgije i Nizozemske, koji su liječili Miloševića tijekom njegova pritvora.

“Ništa nije pronađeno što bi potkrijepilo optužbe koje je objavio dio medija da je Milošević ubijen, odnosno otrovan”, zaključak je istrage. Dodaje se kako su i rezultati neovisne istrage koju su provele nizozemske vlasti pokazali da su takve optužbe pogrešne.

U skladu s dopuštenjem da se u procesu brani sam, sud je Miloševiću svojedobno dodijelio privatni prostor s telefonom i kompjutorom gdje se mogao sastajati sa svjedocima i odvjetnicima. Jedan je ruski svjedok priznao da mu je krijumčario lijekove, mimo liječničkog odobrenja.

U izvješću se navodi kako je Milošević imao ozbiljne zdravstvene tegobe i prije nego što je prebačen u Haag 2003. godine. Međutim, optuženi nije htio prestati pušiti i često je ignorirao liječničke savjete. U izvješću je navedeno kako su mišljenja medicinskih stručnjaka podijeljena kod pitanja da li bi operacija spriječila Miloševićevu smrt.
 

 
(Paul Joseph Watson,webtribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)