Čvrsti dokazi o drugoj civilizaciji: Mapa stara 500 godina koja negira zvaničnu povijest ljudske rase

Ako je Antarktik doista bio dalje na sjeveru nego što je sada i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina prije Krista, tko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježiti na karti, prije svih poznatih civilizacija?

I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću, koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na visokim morima?

Ako konvencionalno znanje o povijesti ljudske rase točno, ljudska civilizacija nije dovoljno stara, niti je bila dovoljno napredna, da bi joj se pripisala mnoga misteriozna monolitska i arheološka nalazišta diljem svijeta.

Mjesta kao Gobekli Tepe u Turskoj, bosanske piramide i Adamov kalendar u južnoj Africi postavljaju isto pitanje: ako ljudska civilizacija navodno nije dovoljno stara da napravi ova mjesta, tko je onda, ili što, imao kapacitet da napravi toliko detaljnih građevina diljem svijeta?

Jasno je da je naše razumijevanje povijesti nepotpuno i da postoji mnogo uvjerljivih dokaza koji ukazuju da su na Zemlji postojale inteligentne i civilizirane kulture dugo prije nego što su se ljudske kulture pojavile na Bliskom istoku oko 4.000 godina prije Krista.

Karta admirala Piri Reisa iz 1513. godine je dio pojavljivanja kompletnije priče o našoj povijesti, koja naveliko izaziva rašireno shvaćanje.

Pravljenje mapa je složen i civiliziran zadatak, a smatra se da se prvi put pojavilo 1.000 godina prije nove ere s babilonskim glinenim pločama. Antarktik je službeno prvi put uočen na ruskoj ekspediciji 1820. godine i u potpunosti je prekriven ledenom površinom za koju se smatra da se formirala prije oko 34-45 milijuna godina.

Iz tog razloga, Antarktik se nije mogao pojaviti na karti prije 1820. godine, a sve mape koje sadrže Antarktik trebalo bi imati naznačene ledene polove koji su stari nekoliko milijuna godina.

Karta svijeta koju je napravio otomanski kartograf i vojni admiral Piri Reis, izaziva izvjesne sumnje o tome što zaista znamo o drevnoj civilizaciji.

Karta Piri Reisa, koja se fokusira na zapadnu Afriku, istočnu obalu Južne Amerike i sjevernu obalu Antarktika, sadrži detalje obale za koju mnogi povjesničari i geolozi smatraju da je Zemlja kraljice Mod, tj. Antarktik.

Nevjerojatno, na ovoj karti ledeni kontinent nije prekriven ledenom površinom, već gustom vegetacijom.

Kako mapa iz 1513. godine može sadržavati kontinent koji je otkriven tek 1820. godine? I ako su kontinent otkrile civilizacije koje su se pojavile 4.000 godina prije nove ere, zašto nema ledenih površina na karti?

Paradoksi na ovoj karti nisu imali većeg značaja dok Charles Hepgud, profesor povijesti iz New Hampshirea u SAD nije rekao da informacije se na karti Piri Reisa podržava drugačiji pogled na geologiju i drevnu povijest.

Hepgud je vjerovao da je mapa potvrdila njegovu svjetsku geološku teoriju, koja objašnjava kako su veliki dijelovi Antarktika mogli biti bez leda do oko 4.000 godina prije Krista.

Hepgudova prezentacija je toliko uvjerljiva da je čak i čuveni teoretski fizičar i filozof Albert Einstein napisao podržavajući komentar za Hepgudovu knjigu iz 1953. godine:

“Njegova ideja je originalna, puna razumljivost i – ako se dokaže – od velike važnosti svemu što je vezano za povijest površine Zemlje” – Albert Einstein.

Mapa bez sumnje nije prijevara, jer je potvrđeno autentična, ali informacije na karti su za provjeru. Sam Piri Reis napominje da je mapa nacrtana prema informacijama sa starijih mapa, grafika i zapisa, od kojih su mnoge, kako Hepgud kaže, kopirane i prepisivane iznova još od prije uništenja Aleksandrijske biblioteke u Egiptu, koje je izbrisalo veliku količinu literature i kulturnog znanja.

Hipoteza otvara vrata mogućnosti da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet da putuje do Antarktika, obilježavajući zemlju s tehnologijom za pravljenje mapa, nekad prije nego što su se ledne površine formirale. To je značajno razilaženje s našim trenutnim shvaćanjem povijesti.

Odsustvo ledenih površina na karti Piri Reisa je u najmanju ruku čudno, a 1960. godine Hepgud je iznio svoje teorije zrakoplovstvu SAD. Hepgud je pitao, između ostalog, da li je oblik kontinenta, kako je prikazan na reisovoj karti, sličan obliku kontinenta pod ledom, kao što je otkrilo nedavno testiranje zrakoplovstva o seizmičkim podacima kontinenta. Odgovor je bio zapanjujuć:

“… Geografski detalji prikazani u donjem dijelu karte nevjerojatno se dobro slažu sa seizmičkim profilom koji je napravila švedsko-britanska antarktička ekspedicija 1949. godine.”

To znači da je obala mapirana prije nego što je postala prekrivena ledenom površinom!

Ledena površina u ovoj regiji je sada debela oko 1,5 kilometar.

Nemamo pojma kako bi se podaci na ovoj karti mogli uklopiti sa pretpostavljenim stanjem zemljopisnog znanja u 1513. godini.

Harold Z. Olmayer, Potpukovnik, zapovjednik USAF:

Ako Hepgudova teorija vrijedi, kao što je Einstein vjerovao, onda je postojao period vremena od oko 13.000-te godine p.n.e. do 6.000-te godine p.n.e. kada je Antarktik bio bliži ekvatoru, te je tamo vladala relativno tropska klima, kao u dijelovima Južne Amerike.

Ovo je uzrokovano iznenadnom promjenom čitave Zemljine litosfere, teoretizirao je on, s istovremenim pomicanjem svih kontinenata na njihovu trenutnu poziciju što je mnogo drugačije shvaćanje nego široko prihvaćeno objašnjenje o teoriji tektonskih ploča.

Ako je Antarktik doista bio dalje na sjeveru nego što je sada i ako nije bio pokriven ledom do prije 6.000 godina prije Krista, tko je onda živio u to vrijeme da je mogao to zabilježiti na karti, prije svih poznatih civilizacija?

I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću, koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na visokim morima?

Da li je Zemlja već bila mapirana 4.000 godina p.n.e. od strane civilizacije koja je zaboravljena, kao što analiza Reisove karte i teorija Charlesa Hepguda tvrde?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)