Poučna priča o nepotrebnom žrtvovanju: Kako sami sebi uništavamo život

Svi se u životu žrtvujemo. Obavezno pročitajte ovu poučnu priču o žrtvi za druge …

Ovdje je red za žrtvoprinošenje?

“Jeste, ovdje. Bit ćete iza mene. Ja sam 852., vi – 853. po redu. “

“Jooj, baš je veliki red.”

“Ne sekirajte se, brzo to ide. U ime čega se žrtvujete? “

“Ja – u ime ljubavi. Vi? “

“A ja – u ime djece. Djeca su moje sve na ovom svijetu! “

“A što ste donijeli kao žrtvu?”

“Svoj privatni život. Samo da su djeca zdrava i sretna. Za njih ću sve da dam. Jedan dobar čovjek me htio oženiti – nisam pristala. Kako da im dovedem očuha u kuću? Voljeni posao sam napustila, daleko je od kuće. Zaposlila se kao spremačica u vrtiću – da budem pored njih, da pazim da su siti i zadovoljni. Sve za djecu! Za sebe – ništa.”

“Joj, kako vas razumijem. A ja želim žrtvovati odnose … Razumijete, između mene i supruga nema više ništa. Pored njega je druga žena .. Ma, i kod mene se pojavio drugi muškarac, ali … Kada bi muž otišao prvi! Ali on ne ide kod ljubavnice! Neće! Plače .. kaže da je navikao na mene … A meni ga je žao! Jer plače .. Tako i živimo.”

Otvaraju se vrata, čuje se glas: “Broj 852 uđite!”

“Idem ja. Tako sam uzbuđena! Što ako neće primiti moju žrtvu?”

Broj 853 presavija se i čeka svoj poziv. Vrijeme prolazi sporo. Ali, evo iz ureda izlazi broj 852.

“I? I što bilo? Što su vam rekli? Prihvatili su vašu žrtvu?”

“Ne … Ispostavlja se da ovdje postoji probni rok. Poslali su me da razmislim.”

“Ali kako? Zašto? Zašto ne odmah? “

“Oj, draga, oni me pitaju:” Jeste li dobro razmislili? Jer je to zauvijek! “A ja njima:” Naravno. Djeca će odrasti, cijenit će ono što je majka žrtvovala za njih”.

A oni meni: “Sjednite i gledajte na zaslon.” A tamo – neki čudan film o meni. Kao da su djeca već odrasla. Kći se udala, negdje daleko u inozemstvo. Sin zove jednom mjesečno, pod moranje, snaha kroz zube priča sa mnom …

A ja njemu: “Sine, pa što si takav prema majci?”, a on meni: “Mama, ne miješaj se u naš život, zaboga! Zar nemaš drugog posla ?!”

A kakav posao? Što da radim? Jer zbog djece sam sve i napustila, i živjela sam samo za njih … Ispada da nisu cijenili moju zrtvu …? Džaba sam se toliko trudila?”

Iza vrata čuje se glas: “Sljedeći! Broj 853.”

“Joj, pa to je za mene .. Skroz ste me sludio svojom pričom. Ne mogu vjerovati … ‘Ajd, dobro, idem sad ja. “

“Izvolite, uđite, sjedite. Što ste donijeli kao svoju žrtvu? “

“Odnose …”

“Jasno .. ‘Ajde da vidimo što imate.”

“Evo, gledajte. Nisu veliki, ali su simpatični. I friški su. Upoznali smo se prije samo pola godine. “

“I zbog čega želite njih kao žrtvu?”

“Zbog očuvanja obitelji.”

“Čije, vaš? Pošto je neophodnost u njenom očuvanju? “

“Naravno! Muž ima ljubavnicu, odavno, stalno trči kod nje, laže, nemam više snage.”

“A vi?”

“Pa, šta ja? Pojavio se u mom životu jedan čovjek, imamo lijepe odnose.”

“Pa, znači, želite žrtvujete ove nove odnose?”

“Da … Da, sačuvam obitelj.”

“Čiju? Sami govorite kod muža je druga žena, kod vas je drugi muškarac. Gdje je tu obitelj? “

“Pa što .. Po dokumentima smo još u braku. Znači – obitelj.”

“Znači sve vama to odgovara?”

“Ne, ne! Kako može sve to meni odgovarati? Stalno plačem i sekiram se.”

“Ali promijeniti stare odnose za nove nikako ne želite?”

“Pa, nisu baš oni toliko duboki, onako, više površni … U principu, nije mi žao!”

“Pa dobro, ako vama nije žao, nama je svakako. Dajte te vaše odnose.”

“A meni su rekli da kod vas prikazuju film. O budućnosti. Što ga meni ne biste prikazali?”

“Filmovi su različiti. Neki su o budućnosti, neki – o prošlosti. Mi ćemo vama pokazati o sadašnjosti. Evo, uključujemo, gledajte.”

“Oj! Pa to sam ja! Bože dragi, pa što tako izgledam? Ma lažete! Ja vodim računa o sebi.”

“Pa to se vaša duša na ovaj način projicira na vanjština.”

“A tko je ovaj dječak? Vidi kako je simpatičan … Gledajte, on se pripija uz mene.”

“Niste prepoznali? To je vaš suprug u projekciji duše.”

“Suprug? Koješta! Pa on je odrastao čovjek!”

“A u duši – dijete. I pripija se, kao uz majku.”

“Pa takav je on i u stvarnom životu!”

“Znači ne vi uz njega, nego on uz vas?”

“Pa, da. Ja sam od djetinjstva shvatila: žena mora biti jaka, mudra, odlučna. Mora biti i glavna u obitelji, i muža izvesti na put.”

“Pa, to je to. Jaka, mudra i odlučna mamica rukovodi svojim dečkom – suprugom. I lekciju mu održi, i pomiluje, i oprosti. A što ste vi htjeli? “

“Zanimljivo … Ali nisam mu majka, ja sam mu žena! A u ovom filmu … On je tako bespomoćan, i kod ove svoje će ponovno pobjeći, a ja ga svejedno volim!”

“Naravno, tako će i biti. Dječak će se malo igrati u pijesku, pa će se vratiti kući. Kod svoje mamice. Malo će kukati na ramenu, plakati … Dosta je! Kraj filma! ‘Ajde da završavamo ovaj susret. Želite žrtvovati ljubav? Niste se predomislili?”

“A budućnost? Zašto mi niste prikazali budućnost? “

“Vi nemate budućnost. Kod takve sadašnjosti – pobjeći će od vas odrasli “dječak”, ako ne kod druge žene, onda u neku bolest ili – ni u što. Sve u svemu, pronaći će način kako da se otkači mamine suknje. Jer i on želi rasti …”

“Ali što da radim? Zbog čega ću onda sebe žrtvovati?”

“Pa vidite i sami. Možda više volite biti mamica, nego žena!”

“Ne! Želim biti voljena žena.”

“Ali i mamice, također, bivaju voljenim ženama, vrlo često. I? Želite li da se žrtvujete? Zbog očuvanja onoga što sada imate, i da pri tome, vaš muž i dalje ostaje dječak? “

“Ne … Nisam spremna. Moram razmisliti.”

“Naravno, naravno. Mi dajemo vrijeme za razmišljanje.”

“A savjete dijeliti?”

“Sa zadovoljstvom.”

“Recite, pa što moram učiniti da moj suprug … odraste, šta li je …?”

“Vjerojatno da prestanete biti mamica. Okrenuti se licem prema sebi i naučiti biti Žena! Zavodljiva, uzbudljiva, željena … Takva, kojoj poželi poklanjati cvijeće i pjevati serenade, a ne plakati na njezinim toplim grudima.”

“Mislite da će pomoći?”

“Obično pomaže. Ali samo u slučaju ako odlučite biti Žena. Ako nešto zatreba, vi slobodno dođite. Odnosi su vaši odlični, uzet ćemo ih sa zadovoljstvom. Znate, koliko ljudi u svijetu mašta o takvim odnosima? Tako, ako želite ih žrtvujete u korist drugih – dobrodošli!”

“Razmislit …”

Broj 853. rasijano izađe iz ureda, panično pritišćući svoje odnose ka grudima.

Broj 854. s uzbuđenjem ulazi u istu kancelariju:

“Spremna sam žrtvovati svoje interese zarad majčinog spokojstva …”

Vrata se zatvaraju. Po hodniku šetaju ljudi sa uz grudi pripijenim željama, sposobnostima, karijerama, talentima, mogućnostima – s onim što su spremni nesebično žrtvovati ..

Vjerujem da su se mnogi od vas pronašli u ovoj priči. Da li je zaista potrebno i vrijedno se žrtvovati za sve u ovom životu, da li se isplati? Što mislite?

 
(uspesnazena.com/uredio:nsp)