“Washington Post”: Rusija je novi svjetski policajac

Putin je odlučio zakoračiti u Siriju, kao što je Primakov vjerojatno savjetovao. Ruska intervencija je mjesecima polako pripremana, a američki analitičari su izgleda propustili njezinu vojnu dimenziju i posljedice

Kum vojne intervencije Rusije u Siriji je Jevgenij Primakov, bivši premijer Rusije i šef njezine obavještajne službe, i desetljećima i vodeći arabist Rusije.

Znak utjecaja koji Primakov ima na ruskog predsjednika Vladimira Putina bio je neobični hvalospjev koji je prije četiri mjeseca Putin održao na sprovodu svog prijatelja, u Moskvi.

“Primakov je imao globalnu viziju, bio je otvoren i hrabar u svom razmišljanju”, rekao je ožalošćeni Putin, i dodao da je, imajući na umu interese i moć Rusije, Primakov nakon pada Sovjetskog Saveza “dobio zemlju u veoma ozbiljnoj krizi”.

“Njegovo razumijevanje Bliskog istoka je bilo ogromno, a njegov utjecaj izvan Rusije nesporan. Mnogi su razgovarali s njim, tražili njegov savjet, podijelili s njim svoje planove i akcije. Mogu reći da ovo također u punoj mjeri vrijedi i za mene”, rekao je tada predsjednik Rusije.

Putin je krenuo s odlučnošću kojoj bi se Primakov divio – ali koju bi također mogao ocjeni kao rizičnu. Slanjem ruskih borbenih aviona, vojnika i tenkova u Siriju, Putin je povukao jedan od najhrabrijih ruskih vojnih poteza od 1945.

On je započeo da obnavljati Primakovljev san o ruskom utjecaju u arapskom svijetu, ali po cijeni tereta borbe protiv muslimanskog ekstremizma, koja je toliko iscrpljujuća za Sjedinjene Države.

Primakov je simbolizirao ideju da ruska moć nije mrtva u post-sovjetskoj eri, a da Moskva nije stalno mlađi partner Washingtona. Ključni momenat za njega je došao 1999. godine, kada je kao premijer okrenuo svoj zrakoplov na putu ka Sjedinjenim Državama i odletio kući, pošto je saznao da će NATO vojno intervenirati na Kosovu, unatoč ruskim željama.

Rusi to zovu “Primakovljev obrt”. Poruka je bila da je Rusija preslaba da zaustavi vojnu akciju, ali da se neće krotko pokoriti diktatu SAD.

Ruski list Izvestio je u srpnju objavio spomen Primakovu, u kome je naglasio njegovu ulogu u učvršćivanju neovisnosti i dostojanstva Rusije u danima nacionalnog očaja: “On je uspio da zaustavi to ponižavajuće klizanje Rusije prema statusu zemlje u stečaju” i “preoblikuje vanjsku politiku Rusije, vraćajući čast i pristojnost.”

Primakovljeva specijalnost je bila arapski svijet. On je bio ključan za odnose Rusije i njezinih glavnih arapskih saveznika, Bashar al-Asada u Siriji i Sadama Huseina u Iraku.

Kada je tijekom Primakovljeve karijere američka snaga na Bliskom istoku, sa sjedištem u Izraelu, bila u porastu, Rusija je gubila jednog saveznika za drugim. To je počelo protjerivanjem iz Egipta 1972. godine i nastavljeno rušenjem režima u Iraku i Libiji.

Putin je odlučio zakoračiti u Siriju, kao što je Primakov vjerojatno savjetovao. Ruska intervencija je mjesecima polako pripremana, a američki analitičari su izgleda propustili njezinu vojnu dimenziju i posljedice.

Predsjednik Obama i državni tajnik John F. Kerry su pozdravili veće rusko diplomatsko sudjelovanje u regiji, poslije generalno korisne uloge Moskve u nuklearnim pregovorima s Iranom.

Oni očito nisu predvidjeli da će Rusija, kao uvod u diplomaciju, nastojati na bojnom polju ojačati sirijskog predsjednika Bashar al-Assada

Putin nije dvosmislen u svojim namjerama. U rujanskom govoru u Ujedinjenim nrodima je rekao: “Sada je očito da je u nekim zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike stvoren vakuum koji je doveo do pojave anarhije. . . . Mislimo da je odbijanje suradnje sa sirijskom vladom i njenim oružanim snagama, koje se hrabro bore protiv terorizma, ogromna pogreška.”

Za Sjedinjene američke države, vojna intervencija u Iraku je bila “rat izbora”. Ali, čini se da je za Putina borba protiv Islamske države egzistencijalno pitanje, zbog velikog i rastućeg muslimanskog stanovništva u Rusiji.

Ako Rusija zaista želi predvoditi borbu protiv Islamske države, to bi moglo značiti fundamentalnu promjenu u odnosima moći na Bliskom istoku – s Rusijom koja teži da postane ne samo zaštitnik Assada, već i Europe uplašene zbog terorizma, izbjeglica i problemom opskrbe energijom.

Na rujanskom skupu u Ujedinjenim narodima, irački premijer Haider Al-Abad je pitao Putina je li mislio ozbiljno kada je govorio o borbi protiv džihadista. Prema iračkom dužnosniku, Putin je odgovorio da je riješio ozbiljno se suočiti s prijetnjom 2.000 ruskih državljana koji su se pridružili Islamskoj državi.

Primakov je sanjao o oživljavanju ruske moći na Bliskom istoku i na globalnoj razini. Putin sada to radi. To je promjena prepuna opasnosti, i za Rusiju i Sjedinjene države, koja može izmijeniti odnos snaga u regiji i svijetu.
 
(kurir.rs/uredio:nsp)