RADIKALNI POTEZI: Ako želi preživjeti – EU mora uvesti ratno stanje i ne obazirati se na liberale

Demokracija koja se suočava sa terorizmom i bori s njim po pravilima koja je sama donijela – može pobijediti samo moralno i posmrtno

Piše: Jevgenij Satanovskij

Vrlo je zgodno što je Europa jedinstvena. Može se bez smetnji prelaziti iz zemlje u zemlju.

Lijepo je i što je u Europi ukinuta smrtna kazna. Može se ubijati bez prepreka i ničega se ne plašiti. Ako te odmah ne ubiju, čeka te spokojan život u komfornom zatvoru, odvjetnici i sportska dvorana, pravo na ovo i ono.

Europska pravednost – zakoni za ubojice.

Ni žrtve, ni njihova rodbina ništa neće dobiti sem besmislenih govora neodgovornih brbljivaca poput francuskog predsjednika koji svom svojom vanjštinom i inertnošću podsjeća na riječi Winstona Churchilla o “ovci u ovčijoj koži”, koje je izgovorio povodom drugog političara, britanskog, prije više od pola stoljeća .

“Francuski 11. rujna”?

Glupost!

Obična skupina terorista kojih u Francuskoj ima i previše, zatim njena krajnje radikalizirana muslimanska zajednica i crno tržište oružja koje apsolutno ne kontrolira francuska policija.

Ali, ona nije najveća u Europi, ako se gleda po rezultatima, inače, Pariz bi ogrezao u krvi i bilo bi na tisuće žrtava.

Nije toliko bitno da li je ta skupina bila dio “tulonske brigade” koja je uhićena prilikom pripreme terorističkog napada na bazi vojno-pomorske flote, ili samo jedna od lokalnih bandi koja se riješila istaknuti u džihadu protiv nevjernih u zemlji u kojoj živi.

Bitno je to što francuske strukture sile nemaju agenturu u redovima islamista i to što su pogriješili u svemu gdje se samo moglo pogriješiti.

To za Europu nije iznimka, već pravilo.

Teroristički napad sličan pariškom može se očekivati ​​u bilo kojoj europskoj zemlji i u bilo kojem trenutku i pri potpunoj nemoći resora sile i političkih lidera.

Demokracija koja se suočava sa terorizmom i bori s njim po pravilima koja je sama donijela – može pobijediti samo moralno i posmrtno.

Pri tome, najviše političko rukovodstvo koje opasnost nije dotakla (njih, za razliku od svih ostalih na vrijeme evakuiraju) uopće nije obavezno shvaćati ono što se događa, a kao uzvratnu reakciju, sem govora za medije i izdavanja naredbi za pripadnike sile pred kamerama, ono može samo odrediti sljedeći marš solidarnosti.

Šetnja bulevarima ruku pod ruku lijepo izgleda u večernjim vijestima, podiže rejting i oduševljava naciju do sljedećeg terorističkog napada. Ali, ono što je neophodno da se napravi nitko neće uraditi.

Potrebno je uvesti ratno stanje, zatvoriti granice, očistiti Augijeve štale – kriminala, narko-trgovine, islamističke. Sve.

Potrebno je totalno čišćenje zemalja.

Treba lišavati državljanstva i iseljavati ne samo ekstremiste, nego i članove njihovih obitelji, ako ne predaju policiji svoje rođake prije nego što budu pronađeni.

Neophodno je uvesti smrtnu kaznu i preventivnu likvidaciju ekstremista ne obraćajući pažnju na liberalni dio društva, budući da je problem veoma zapostavljen.

Inače, pošto se država ne snalazi u radu na sigurnosti građana sve će se završiti tako što će se građani sami braniti.

Naravno, treba dozvoliti i nošenje oružja kratkih cijevi, kao u Izraelu gdje su oprezni građani ubili više od stotinu terorista prije nego što su ovi stigli nekoga ubiti.

Pitanje je: tko će u Francuskoj, da i ne govorimo o Europi u cjelini, pokrenuti sve ovo?
 
(fakti.org/uredio:nsp)