WOLFF: Amerika je novi OFFSHORE raj na zemlji, a Rothschildi u američkom gradu Reno čuvaju novac svih svjetskih superbogataša

SVI KOJI SU UKLJUČENI U “RASKINKAVANJE OFFSHORE-A” ČVRSTO SU U RUKAMA CENTARA FINANCIJSKE MOĆI

Informacije o skandalu s takozvanim “panamskim papirima” rasprostirale su se brzinom svjetlosti po čitavom svijetu. Teško da će se naći barem jedan medij koji nije prenio da je procurila ozbiljna informacija: 2,8 terabita podataka, 214.000 korporativnih adresa i oko 11 milijuna dokumenata. Izuzetna novinarska senzacija!

Novinari smatraju da su ti dokumenti – primjetan korak po pitanju isušivanja svjetskih poreznih oaza za oligarhe i korumpirane činovnike. U tome ih prate političari, izražavaju negodovanje u svojim izjavama za medije i zahtijevaju kazneno gonjenje i presijecanje poreznih smicalica.

Pažljivo proučavanje dokumenata pokazuje: izbor neplatiša odlikuje jednostranost i izuzetno dobro se uklapa u koncepciju vlade SAD. Primjerice, iznose se ničim ne potkrijepljene optužbe protiv ljudi u okruženju Vladimira Putina i kćeri bivšeg predsjednika Kine. Američkih podanika nema na popisu neplatiša.

Inače, sama istraga ne izgleda kao bomba koja je iznenada eksplodirala. Ona je dugo pripremana, ništa nije prepušteno slučajnosti: 400 novinara iz 100 medija iz oko 80 zemalja više od godinu dana analizirali su podatke.

Tih 400 novinara koji ulaze u konzorcij novinarskih istraga, koji je osnovan 1997. i radi u okviru američkog Center For Public Integrity. Taj centar financiraju fondovi poput Ford Foundation, Carnegie Endowment, Rockefeller Family Fund , Kellog Foundation i Open Society Foundation George Sorosa.

Mediji koji su angažirani za organiziranje curenja informacija nalaze se u čvrstim rukama međunarodnih investitora, dakle – ne treba očekivati ​​od “panamskih dokumenata” razotkrivanja koja bi mogla na bilo koji način ugrožavaju međunarodnu financijsku elitu. Ipak, što se onda krije iza publiciranja tih, navodno, senzacionalnih dokumenata?

Odgovor na ovo pitanje postaje jasan ako se pažljivo prouči politika SAD u odnosu na najveće svjetske porezne oaze tijekom nekoliko posljednjih godina.

Od početaka XXI stoljeća američka vlada ulagala je mnogo napora da dobije pristup novcu američkih građana koji izbjegavaju plaćanje poreza. Kongres SAD ratificirao je 2010. zakon pod nazivom FACTA ( Foreign Account Tax Complience Act), koji obvezuje financijske institucije izvan granica SAD da dostavljaju sve podatke o računima američkih građana poreznoj službi SAD, IRA ( Internal Revenue Service).

U središtu američke pažnje našle su se Švicarska, Luksemburg, Monako, Cipar, Singapur i Kajmanski otoci. Mnogobrojne švicarske banke platile su milijarde dolara kazne, prihvatile prijedlog SAD o odustajanju od kaznenog progona, otkrile svoju taktiku izbjegavanja plaćanja poreza i tako konačno pokopale švicarsku bankarsku tajnu.

Rezultat tog napada SAD na offshore-zone bio je otrežnjavajući: novac je naglo počeo teći iz jednih poreznih oaza u druge. SAD su morale tražiti nove načine za pristup sredstvima neplatiša i promijenile su taktiku. Koristeći svoj utjecaj unutar “Velike osmorke” i “Velike dvadesetorice”, one su uspjele od njihovih članova i članova OECD-a dobiti suglasnost na potpisivanje Sporazuma o automatskoj razmjeni informacija.

Sukladno tim sporazumom oko 100 zemalja se obvezalo da otkriva podatke o imovini stranih građana poreznim službama zemalja, čiji su državljani ti građani.

Samo nekoliko zemalja nije potpisalo taj sporazum: Bahrein, Nauru, Vanuatua … SAD.

Drugim riječima, SAD su primorale čitav svijet da prihvate pravila koja obvezuju na otkrivanje poreznih podataka, a same SAD ta ista pravila ne priznaju.

I to nije sve: u posljednjih nekoliko godina četiri svoje države SAD su pretvorile u pravi porezni raj za međunarodni kapital.

Primjerice, Delaware se odavno smatra idealno mjesto za izbjegavanje plaćanja poreza i za formiranje kompanija “poštanskih sandučića” (tvrtka koja se ne bavi poslovnim operacijama i koja se koristi kao posrednik za djelovanje drugih kompanija, ili je samo zamrznuta- autor). Prema podacima izdanja The New York Times u jednoj od takvih kuća grada Wilmingtona, registrirano je 285.000 korporacija. Sve korporacije čije se dionice kotiraju na njemačkoj burzi DAX, a također giganti poput Deutsche Bank, Coca Cola i Apple koriste porezne prednosti i tajnost administracije te rijetko naseljene regije.

Sada već i države Južna Dakota i Wyomingu spadaju u regije SAD u kojima je na snazi ​​neograničena bankarska tajnost i u koje se slijevaju milijarde iz čitavog svijeta. Na primjer, tvrtka za investicije Cisa Trust iz Ženeve, koja nudi konzultacije super bogatim Južnoamerikancima, prešla je u Južnu Dakotu, Trident Trust jedan od najvećih provajdera za off shore račune, također je okrenuo leđa Švicarskoj i Kajmanskim otocima.

Još jedna američka država – Nevada, nedavno je postala porezni raj. U toj državi, u gradu Reno, švicarska Rothschild Bank otvorila je 2013. filijalu koja se brine o imovini najbogatijih obitelji u čitavom svijetu. U odnosu na svjetske financije ta podružnica koristi jedinstvene principe u djelatnosti tvrtka: nema nikakvog osnivačkog kapitala, nikakvih obveza za knjigovodstvenu evidenciju i svođenje bilance, nikakve obveze za čuvanje potvrda i priznanica o korištenju sredstava – uz odgovarajuće pravne konzultacije – i nikakvih revizija.

SAD su uspjele ne samo čitav svijet primorati da im pomaže u traženju svojih neplatiša poreza, nego su još iz ostalih država svijeta odvele i njihove neplatiše, što im je osiguralo priljev ogromnih suma novca. One su jednim pogotkom ubile dva zeca: primjetno oslabili konkurenciju i doprinijele, iako privremeno, ojačati njihova sve slabija valuta.

Objavljivanje “panamskih dokumenata” samo će povećati taj priljev. Tko od oligarha ili političara može biti siguran da se neće pojaviti na nekom spisku? Što preostaje takvim ljudima? Vjerojatno će što je moguće brže pokušati prenesti svoj imetak u novi porezni raj – SAD.

Pored ostalog, “panamski dokumenti” pomogli su da se izvrši pritisak na političare i financijske konkurente koji su nepodobni za SAD. Vjerojatno je među njima vrlo malo ljudi neokaljane prošlosti, onih koji poslije takvih publikacija mogu mirno spavati.
 
(fakti.org/uredio:NSP)