NA ISTOKU VIŠE NEMA MJESTA ZA ZAPAD: Savez Rusije, Turske, Irana i Kine vladat će cijelim Istokom!

Više aktivnosti ovog tjedna označava porast aktivnosti saveznika Sirije – Rusije, Irana, a sada i Kine

Među njima su rusko-iranski sporazum o korištenju iranske baze za ruske strateške bombardere Tupoljev Tu-22M, i dozvola da na putu ka Siriji ruski bombarderi i krstareće rakete prođu kroz iranski i irački zračni prostor.

To također uključuje nedavno obećanje Kine o pružanju humanitarne pomoći sirijskom narodu, i vojnu potporu sirijskim vladinim trupama u njihovoj borbi za uspostavu reda diljem zemlje.

Rusko ministarstvo obrane je u utorak potvrdilo da Moskva koristi bazu u zapadnom Iranu za zračne napade u Siriji. U priopćenju se navodi da su iz baze u Hamedan poletjeli bombarderi dugog dometa Tupoljev-22M3 i jurišni lovci Suhoj-34, i da su pogođeni su ciljevi u Alepu, Idlibu i pokrajini Deir el-zor.

Prošli tjedan, Rusija je od Irana i Iraka zatražila dozvolu da ruske krstareće rakete lete kroz njihov zračni prostor radi napada na terorističke mete u Siriji. Treba napomenuti da je Moskva već koristila Tu-22ms tijekom operacija u Siriji, ali su oni polijetali iz baze na jugu Rusije.

Njihovo raspoređivanje zapadno od Teherana, omogućuje kraće i češće misije, i štedi gorivo i vrijeme. To je dodatno jačanje rusko-iranskog saveza, u vrijeme isporuke sustava protuzračne obrane S-300 Iranu, kao dio ugovora vrijednog 800 milijuna potpisanog 2007. godine.

Pored toga, Kina je priopćila da želi bliže vojne veze sa Sirijom. “Kineska i sirijska vojska imaju tradicionalno prijateljske odnose, a kineska vojska je spremna da tu suradnju ojača”, prenijeli su mediji izjavu Guan Jufeija, direktora Ureda za međunarodnu vojnu suradnju kineske Centralne vojne komisije, koji je u čevrtak posjetio Damask.

Strane su također razgovarale o obuci osoblja i “postigle sporazum” da kineska vojska pruža humanitarnu pomoć

Guan Jufei se u Damasku sastanu i sa jednim ruskim generalom. Zanimljivo je da je, upitan na čijoj je strani Kina u sirijskom sukobu, na konferenciji za novinare Guan otvoreno rekao: “Ne na američkoj”.

Mogući motiv za uplitanje Kine u sukob su ujgurski militanati, koji se u Siriji bore zajedno s drugim militantnim skupinama. U prošlosti je Peking ostavljao drugim članicama Vijeća sigurnosti da vode bliskoistočnu politiku, osiguravajući za sebe redovnu isporuku energenata. U posljednje vrijeme međutim, primjetno je jače uplitanje Kine.

Austrijski list Die Presse u svojoj analizi navodi da svijet ignorira simbolički značaj jačanje suradnje Moskve i Teherana u Siriji. Austrijski novinari napominju da je Moskva je jasno dala do znanja da će imati jaku vojnu nazočnost u regiji, što Washingtonu daje razlog za veliku glavobolju.

Na tragu još jedne runde anti-ruske histerije, američki magazin Time je pronašao novu “osovinu zla” na Bliskom istoku: alijansu Sirija, Iran i Rusija.

Tajm navodi da je pokretanjem napada iz zrakoplovne baze Hamadan u Iranu Rusija prešla dva geo-politička praga: prvi put od revolucije 1979.

Iran je nekoj stranoj sili dozvolio da koristi jednu od njegovih baza za napad, a prvi put u sirijskom ratu Rusija je iskoristila treću stranu za napade, (osim Sirije i same Rusije).

Važno je navesti činjenicu da otvaranje baze Hamadan za Ruse ima ozbiljne geopolitičke posljedice. To znači da Teheran otvoreno ulazi u borbu protiv ISIS-a i to mijenja cijelu operativnu i stratešku situaciju na Bliskom istoku.

Ankara je također mijenja stav o ovom pitanju nakon Erdoganova posjeta Petrogradu, jer je Turska konačno počela kontrolu tursko-sirijske granice, zaustavljajući nove isporuke oružja i streljiva džihadistima.

Posjet turskog predsjednika Recepa Erdogana Petrogradu 9. kolovoza i iznenadni jednodnevni izlet iranskog ministra vanjskih poslova Mohamada Javad Zarifa Turskoj 12. kolovoza snažno ukazuju na velike promjene na Bliskom istoku.

Zarif je tijekom konferencije za novinare pozdravio poboljšanje odnosa Rusije i Turske i rekao da je Iran spreman da po tom pitanju surađuje i sa Turskom i Sirijom.

Komentirajući rusko-tursko resetiranje i Zarifove razgovore za iranski list Teheran Times, koji odražava službeno mišljenje, navodi se: “Kako se Ankara pomiče prema Iranu i Rusiji, postoji nada da za stvaranje novog strateškog trokuta koje može utjecati ne samo na Siriju, već na čitav Bliski istok”.

U tom kontekstu, rusko-tursko-iransko zbližavanje predstavlja geopolitički korak unatrag za regionalne saveznike SAD na Bliskom istoku, posebno za Saudijsku Arabiju.

Iz Saudijske perspektive, ako Turska zaustavi svoju intervenciju u Siriji, rat je izgubljen.

Kada bi se ponovio scenarij iz Libije 2011. godini, džihadisti bi imali odskočnu dasku koja je značajno bliže Iranu, južnoj Rusiji i zapadnoj Kini. Prisutnost velikih, dobro financiranih i naoružanih militantnih grupa u Siriji je već pomoglo jačanju njihove periferne mreže u Sjevernoj Africi i središnjoj Aziji.

Ako zajednički sirijsko-ruski-iransko-kineski napori uspiju, ove militantne skupine mogu biti uništene, što omogućva i eliminiranje periferne mreže izvan sirijskog ratišta.

Pojačano sudjelovanje Kine i Irana u sirijskom sukobu jača pritisak na koaliciju koju poredvode SAD, što čini malo vjerojatnim ostvarenje zapadnih planova. Sve veća koncentracija snaga u i oko Sirije može predstavljati opasnost za mnoge članove koalicije koji u regiji surađuju sa SAD.

Sa ruskim snagama u Iranu, Saudijska Arabija i druge države Perzijskog zaljeva su sada u nepovoljnijiem položaju u odnosu na Teheranu. Ako Kina bude primorana da se dublje uvuče u sukob, to će već slabiji položaj saveznika SAD u regiji učiniti još slabijim.

Ipak, na kraju se mora naglasiti – sada su sve svjetske supersile upletene u sirijski rat, koji sve više postaje bure baruta koje može izazvati sljedeći svjetski sukob.
 
(vestinet.rs)