Globalna kriza recikliranja otpada je pokazala da Zapad više ne može koristiti siromašnije zemlje kao deponij za svoje smeće

Indija je slijedila vodeću ulogu Kine i zabranila uvoz čvrstog plastičnog otpada u nastojanju da se uhvati u koštac sa vlastitom ekološkom krizom – no taj je korak još više pridonio sve većoj globalnoj krizi recikliranja i plastike

Prije godinu dana, kineska vlada je provela svoju politiku „Nacionalnog mača“, koja je zaustavila masovni protok plastičnog otpada koji se može reciklirati iz zapadnih zemalja.

Uvoz plastike u Kinu pao je za 99 posto otkako je novo uvozno ograničenje nedavno stupilo na snagu.

Do kineske zabrane, SAD, Velika Britanija, Njemačka i Japan bile su među najvećim izvoznicima plastičnog otpada u Kinu.

Nova pravila prisilila su ih da potraže neko drugo mjesto gdje će pohraniti svoj plastični otpad za recikliranje. Izvoz Velike Britanije u Maleziju gotovo se utrostručio, dok je izvoz u Tajland sada 50 puta veći. SAD je najveći izvoznik plastike u Maleziju, u razdoblju od siječnja do srpnja 2018. izvezeno je 195.444 tone u tu zemlju.

Međutim, kineske i indijske zabrane pokazale su da je izvoz plastičnog otpada neodrživ – a Tajland i Malezija također su najavile zabrane, ne želeći nastaviti biti odlagalište za svjetski plastični otpad.

Dok je kratkoročno rješenje problema za zapadne zemlje bilo pronalaženje alternativnih tržišta, dugoročno rješenje, prema riječima britanskog tajnika za okoliš Michaela Govea, jest “zaustaviti izvoz našeg smeća”.

Sadašnji razvoj na području zbrinjavanja plastičnog otpada vjerojatno će ujediniti neke zemlje, vjeruje Yoichi Shimatsu, ekološki novinar i bivši predavač na Sveučilištu Tsinghua u Kini. Plastični otpad ima ogroman negativan učinak na ljudsko zdravlje, upozorio je.

“Spojevi bazirani na organskom ugljiku … djeluju kao hormonski disruptori (ometaju rad hormona u tijelu), koji posebno ometaju endokrini sustav i ženske reproduktivne organe, ostavljajući komplicirane poremećaje i urođene mane” – objasnio je i nadodao, da pravilno zbrinjavanje plastičnog otpada zahtijeva skupu obradu tehnologija koja uključuje spaljivanje uz pomoć plazme.

To bi povećalo trošak odlaganja plastike, koja se trenutno jednostavno izvozi negdje drugdje. Međutim, kako sve veći broj zemalja zabranjuje uvoz plastičnog otpada, razvijeni svijet bi mogao ostati bez alternative, osim ako se pozabavi time kod kuće. No, postoje i drugi aspekti ovog problema.

Korištenje zemalja u razvoju kao deponija za otpad Zapadnih zemalja je “nemoralno, neetično i nepravedno”, izjavila je aktivistica za zaštitu okoliša dr. Vandana Shiva za RT.

“Nikada nije bilo toliko plastike uvedene u gospodarstvo. Posvuda smo imali lokalne i svježe proizvode. Plastika i ekonomija fosilnih goriva koja je to poduprla bila je samo malobrojna industrija koja je imala korist od toga – a onda je do danas sve počelo ovisiti o plastici i kulturi bacanja smeća” – rekla je Shiva.

U SAD-u, Nacionalna udruga za otpad i recikliranje (NWRA) nedavno je zatražila od predsjednika Donalda Trumpa da ukine sankcije Kini u sklopu trgovinskih razgovora s kineskom vladom, odbijajući ono što su nazvali “nerealnim ograničenjima na uvoz reciklirajućih materijala” i rekavši da bi zabrana mogla dovesti do gubitka tisuća radnih mjesta.

Dok zapadnjaci poslušno odvajaju svoje papire i plastiku, vjerujući da će se ispravno reciklirati u dalekim zemljama, to često nije slučaj.

Istraživanje organizacije Greenpeace prošle godine je otkrilo da se veći dio otpada koji se šalje u Maleziju na recikliranje uopće ne reciklira, već se spaljuje (dodajući onečišćenje u zrak) ili se jednostavno baca. Zemlje u koje Zapad šalje svoj otpad, otpadne vode su tako preplavljene tim istim otpadom, da su dovele do javnih i ekoloških kriza za koje se malo čuje u svijetu.

“Sustav međunarodne trgovine otpadom je slomljen i temelji se na lažnim pretpostavkama o tome što se doista događa sa otpadom” – kazao je Heng Kiah Chun, član Greenpeacea.

Recikliranje može biti dobro i unosno – ako sustavi rade – ali pravi problem, kažu stručnjaci, je prekomjerna proizvodnja plastike općenito. Vlade diljem svijeta doista su se odlučile na smanjenje proizvodnje nepotrebne plastike.

Osim što zabranjuje uvoz plastičnog otpada, Indija je postavila cilj da postupno ukine plastiku za jednokratnu uporabu do 2022. godine.

EU se dogovorila da zabrani neke plastične proizvode za jednokratnu uporabu, uključujući jednokratne plastične tanjure, pribor za jelo, slamke, plastične pupoljke i mješalice za piće, u pokušaju borbe protiv onečišćenja mora.

Nevjerojatnih 60 posto od 25,8 milijuna metričkih tona plastičnog otpada proizvedenog u EU-u svake godine dolazi iz područja ambalaže, od kojih se većina na kraju izvozi kako bi se “reciklirala” negdje u Aziji.

No mali koraci u tom smjeru nisu dovoljni, tvrde zagovornici kampanje. Plastika je samo “jedan od simptoma ekološke krize” koja ide ruku pod ruku s činjenicom da su lokalni i održivi sustavi hrane “uništeni”.

Naposljetku, plastika bi mogla postati doslovno problem za sve ljude na zemlji, iako je nekoć bila priznata kao znanstveno otkriće.

Plastika sve više izgleda kao jedno od onih znanstvenih čuda iz poslijeratnih godina kao što je nuklearna energija, s negativnom stranom mnogo lošijom od bilo koje koristi.

Novi-Svjetski-Poredak.com