MONSANTO NA RUBU OČAJA: Australski poljoprivrednici uklanjaju ‘superkorov’ koji je otporan na herbicide koristeći prirodne ne-herbicidne metode

Prije nekoliko desetljeća, australski su farmeri prestali koristiti glifosat i druge herbicide kako bi se riješili super-korova i sjemena na svojim poljoprivrednim površinama

Umjesto toga, koristili su prirodne metode suzbijanja i suzbijanja korova koje su bile učinkovitije od otrovnih kemikalija.

Farme u zapadnoj Australiji uzgajaju pšenicu i ječam kao glavne usjeve. Najveća prijetnja dolazi od ozime raži koja je razvila otpornost na pretjerano korištene herbicide.

Lokalni poljoprivrednici iznijeli su strategije upravljanja ozimom raži u razdoblju žetve. Koristili su kombinaciju vezanu za sjetvene kulture i mehaničke strategije kako bi zaštitili svoje usjeve od zaraze.

Oni su usmjerili napore u upravljanju takozvanom bankom sjemena korova. Uništenjem sjemena smanjio se broj novog korova i šanse zaraze.

Neki su poljoprivrednici odbacili pšeničnu pljevu koja ostaje iza kombajna. Oni su ili skupljali pljevu u kasnijem razdoblju ili spaljivali kao organski otpadni proizvod.

Prirodni pristup navodno je uništio 95 do 99 posto sjemena korova svake godine. Populacija korova srušena je na samo jednu biljku po kvadratnom metru. I to bez pomoći kompanije Monsanto.

Australski farmeri odbacili glifosatne herbicide da bi uveli prirodna sredstva za suzbijanje korova

Uz uništavanje sjemena korova, australski poljoprivrednici poboljšali su sposobnost svojih usjeva da se bore s korovom.

Ispitali su različite redove i zasadili usjeve u većoj gustoći. Također su razvili nove sorte usjeva koje su rasle dovoljno brzo kako bi se oduprle širenju korova.

Te se prakse nisu razvile preko noći. Australski su se farmeri prije oslanjali na Monsantove kemijske herbicide sve dok se korovi nisu razvili otpor prema kemikalijama.

Oni su samo diverzificirali svoje strategije za suzbijanje korova kada im je ponestalo mogućnosti.

“Nisu istraživači došli do alata za borbu protiv otpornosti na herbicide”, istaknula je Lisa Mayer, istraživačica na Sveučilištu Zapadne Australije. “To su napravili poljoprivrednici, i to zato što imaju dugoročno iskustvo i povijest sadnje usjeva.”

Većina australskih poljoprivrednika također posjeduje svoju poljoprivrednu zemlju. Njihova situacija je u suprotnosti s američkom praksom u kojoj poljoprivrednici iznajmljuju zemljište za uzgoj usjeva i vraćaju dio žetve vlasniku zemlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com