ZNANSTVENICI SU PLAĆENI DA BI PRIKRIVALI ISTINU O ŠTETNIM UČINCIMA ŠEĆERA

Šećer je upravo ona tvar koja čini hranu slatkom, a vaše tijelo ga koristi kao izvor energije. Ali konzumiranje previše šećera je veliki problem, a prekomjerna potrošnja sada je poznata kao pokretačka sila u epidemiji pretilosti i bolesti povezanima sa stilom prehrane koji pritišće zapadni svijet

Doista, prava priroda šećera se prikriva od strane pohlepne i profitom pokretane industrije. Posljednjih nekoliko desetljeća prehrambena mast je bila žrtveno janje koje su optuživali za stanja poput bolesti srca i dijabetesa. Masnoće su pogrešno demoniziraju već duže vrijeme.

Namirnice na kojima piše “bez-masnoća” i “mala razina masnoća” ispunjavaju police supermarketa, a potrošačima je rečeno da su to “zdravije” alternative hrane koja sadrži masnoće.

Ali ono što prehrambena industrija ne želi da znate je da su ti proizvodi obično napunjeni sa šećerom, visoko fruktoznim kukuruznim sirupom ili nekom drugom alternativom koja je daleko lošija od masti.

“Reducirani” maslac od kikirikija, na primjer, obično sadrži otprilike isti broj kalorija kao i obični maslac od kikirikija – ali su sve masnoće (i hranjive tvari) zamijenjene kukuruznim škrobom i šećerom.

Obmana industrije šećera nije počela pametnim marketingom; započela je prijevarom.

Industrija šećera je krivotvorila znanost

Industrija šećera pokušavala je prikriti istinu još od 60-tih godina prošlog stoljeća o tome što prekomjerno konzumiranje šećera čini ljudskom tijelu, kada su čelnici prehrambene industrije plaćali znanstvenike da proizvode studije sa netočnim rezultatima.

Konkretno, industrija je željela osigurati da je masnoća, a ne šećer, identificirana kao ključni faktor koji doprinosi nastanku bolesti srca.

Skupina pod nazivom “Zaklada za istraživanje šećera” (danas poznata kao Udruga šećera) platila je troje znanstvenika sa Harvarda oko 50.000 dolara (prilagođenih inflaciji) 1967. godine kako bi proveli svoje istraživanje o mastima, šećeru i bolestima srca.

Rezultantni članak, objavljen u časopisu New England Journal of Medicine, smanjio je negativne učinke šećera i proglasio zasićene masnoće glavnim negativcem.

Nedavno objavljen članak u “JAMA Internal Medicine” otkrio je prljavu istinu prošlih vremena: Zaklada za istraživanje šećera (SRF) koristila je desetljećima industriju za sponzoriranje istraživanja šećera. I kao što pišu autori studije, istraživanje koje je financirala industrija ne bi trebalo imati puno vjerodostojnosti (ako i postoji) u donošenju odluka o štetnosti šećera.

Industrija šećera prvi put je postala svjesna koliko bi profitabilna “prava” znanost mogla biti 1954. godine: tadašnji predsjednik SRF-a održao je govor, izjavivši… “ako bi Amerikanci mogli biti uvjereni da preokrenu prehranu prema niskim razinama masnoća, te da one izgubljene kalorije nadoknade iz nečeg drugog. Ako bi te kalorije dolazile od šećera, potrošnja (i vjerojatno dobit) šećera mogla bi se povećati za oko 30 posto.”

Novi-Svjetski-Poredak.com