Misterija venezuelanskog zlata: Engleska banka je neovisna o vladi Velike Britanije – ali ne i od stranih vlada

Pirati ne moraju izgledati kao Johnny Depp u filmu Pirati s Kariba. Oni mogu nositi britansku zastavu umjesto one sa lubanjom i prekriženim kostima. Mogu se zvati Engleska banka, a na Pirati sa Kariba

Nakon pada komunističkog režima u Albaniji, država se morala krvavo namučiti kako bi pokušali uvjeriti britansku vladu (koja je tada potpuno bila kontrolirana od strane Engleske banke) da Albancima vrati njihovo zlato, koje su otali Britanci tijekom Drugog svjetskog rata.

Razbojništvo koje se dogodilo ovog tjedna – nezapaženo od bilo kojeg medijskog komentatora – dogodilo se u doba kada je Engleska Banka službeno neovisna od britanske vlade.

Odluka banke o oduzimanju – uljudnoj riječi za krađu – venezuelanskog zlata vrijednog više od milijardu dolara, je došla nakon poziva od strane američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i državnog tajnika Mikea Pompea – znači niti čak od samog predsjednika.

Naravno, guverner Mark Carney je znao da Bolton zatvara otvorena vrata trezora banke i da Britanija nije više neovisna od Sjedinjenih Država nego što je Engleska banka neovisna od britanske vlade.

Osim toga, niti jedan karipski krokodil ne bi mogao isplakati više suza i biti neiskreniji od trenutnih britanskih političara koji se brinu za “siromašne ljude” Venezuele. Uostalom, kakvo bi to čudovište moglo oduzeti milijardu dolara od “siromašnih i stradalih” građana?

Prošlog tjedna, venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro se preobrazio iz nekoga za koga gotovo nitko u Britaniji nije čuo, u novog “Hitlera Južne Amerike”.

A takvih je u prošlosti bilo mnogo: Yasser Arafat, Muammar Gadafi, Bashar Assad, Vladimir Putin i još mnogi.

Transformacija je bila zapanjujuća, čak i za one stare političare koji su aktivni u politici više od 50 godina.

Svi pomno njegovani vrtovi nevladinih organizacija, “neovisni novinari” i stručnjaci, preplavili su medije svojim dugogodišnjim pripovijestima o perfidnosti Chavezove revolucije u Venezueli.

Međutim, univerzalno su pretrpjeli dva nedostatka: nitko od njih nije mogao izgovoriti čak ni ime čovjeka u Caracasu, čije su samoproglašeno predsjedanje prepoznali i podržali.

Činilo se da nitko od njih nije znao da su SAD nametnule srednjovjekovnu opsadu sankcijama, sabotažom i subverzijama protiv Venezuele. Barem nitko od njih to nije spomenuo.

Nitko od njih, kao u svakoj drugoj operaciji promjene režima u inozemstvu za koju su se zalagali, nije imao ni najmanje pojma što bi se moglo dogoditi u Venezueli.

Teško je utvrditi jesu li ti novinari i političari koji zahtijevaju građanski rat na najvećim naftnim poljima svijeta krivično ludi, samo kriminalci, ili se mogu izjasniti o umanjenoj odgovornosti na temelju toga što zapravo nisu znali što se već dogodilo u Afganistanu, Iraku, Jemenu, Siriji, Ukrajini, itd.

Demonizacija Venezuele, čak i u onim zapadnim zemljama koje jedva da imaju funkcionirajuće vlade, bila je poput plimnog vala.

Međutim, događaji na terenu u Venezueli će odlučiti što će se dalje dogoditi. Proći će puno vode ispod mostova prije nego se situacija u Venezueli ustabili.

I kao i u svim drugim slučajevima koje smo naučili iz povijesti, ishod će se pokazati suprotnim onome što najamnici imperije sada zamišljaju.

Novi-Svjetski-Poredak.com