Izumitelj GMO krumpira kaže da je zabrinut zbog toga što bi njegov rad mogao negativno utjecati na ljudsko zdravlje

Jednom hvaljen kao izum koji će okončati glad u svijetu, GMO hrana se sve više razotkriva kao opasna i nesigurna, a sada je i jedan izumitelj popularne GMO hrane uključen u zbor kritičara

Dok je služio kao voditelj istraživanja u kompaniji “Simplot Plant Sciences” u ranim 2000-im godinama, Caius Rommens je vodio razvoj genetski modificiranog krumpira.

Rommens, koji je radio u Monsantu prije nego što se pridružio kompaniji Simplotu, dizajnirao je krumpir koji je trebao biti otporan na truljenje, i trebao je stvoriti i pomfrit koji nije bio kancerogen kao i prženi krumpirići.

U nedavnom intervjuu za Eco Watch, Rommens je istaknuo kako se ne može riješiti strahova vezanih za opasnosti GMO krumpira, koji se trenutno prodaju u 4.000 supermarketa diljem Amerike.

Rommens je rekao da je jedan od problema uporaba RNAi za promjenu gena. On kaže da, budući da promjena nije specifična za gen, bilo koji gen koji ima strukturu sličnu konstrukciji za promjneu može završiti tako da se i sam promijeni – a može čak i utjecati na gene životinja koje jedu krumpir.

Na primjer, otkrio je da su konstrukti za promjenu gena aktivni u pčelinjem polenu, ugrožavajući pčele koje koriste pelud GMO krumpira za hranjenje larvi.

Osim toga, on je rekao da su njegovi bivši kolege pokazali da promjena gena koja uzrokuje posmeđivanje (PPO), uzrokuje nakupljanje toksina u povrću.

Na primjer, to uzrokuje da se razine neurotoksina alfa-aminoadipata povećaju šest puta. Ova kemikalija također može stupiti u interakciju sa šećerima kako bi stvorila spojeve koji stoje iza mnogih bolesti. To je isti problem koji je potaknuo europske regulatore da se protive odobravanju raznih sorti GMO kukuruza kojeg je napravila kompanija Monsanto.

Rekao je da, premda je njegov GMO krumpir otporan na bolesti, nije poznato koliko traje ta zaštita. Osim toga, te bolesti često sa sobom nose i druge patogene, a uzgoj ovih krumpira sa samo jednim genom za otpornost na nekim mjestima je poput dobivanja cjepiva protiv jedne bolesti, a zatim premještanje krumpira negdje drugdje gdje ima bezbroj drugih bolesti.

Rommens je napisao knjigu pod nazivom “Pandorin krumpir”, naglašavajući mnoge probleme sa gomoljima. Rekao je da je shvatio da nije učinio dovoljno da osigura da promjene gena ne dovedu do neželjenih učinaka.

Naravno, ne trebamo se brinuti samo o tim određenim krumpirima. Rommens je izjavio da su mnogi genetski inženjeri “pristrasni i uskoumni” i da nemaju sposobnost kritičke procjene svojih kreacija.

Žalio se na činjenicu da se nenamjerni učinci nikada ne mogu u potpunosti izbjeći u genetski modificiranoj hrani, a postizanje takvih otrovnih učinaka na tijelo moglo bi potrajati čak desetak godina.

Rekao je da sada vjeruje da je povećanje raznolikosti usjeva odgovor na jačanje održivosti poljoprivrede.

Novi-Svjetski-Poredak.com