NOVI ZELAND: Svatko tko ima manifest ubojice iz Christchurcha na svojem kompjuteru može dobiti 10-14 godina zatvora

Glavni državni cenzor Novog Zelanda zabranio je manifest ubojice iz džamije Brentona Tarranta, kao i videozapise o njegovoj nasilnoj pucnjavi

Zabrane su izazvale raspravu o slobodi govora u zemlji koja još uvijek tuguje.

Glavni državni cenzor David Shanks proglasio je ubojičin manifest od 80 stranica pod nazivom “Velika zamjena” – “nepoželjnim” u subotu, i naredio svima koji ga posjeduju da ga unište.

“Novozelanđani mogu igrati ulogu u odbijanju onih koji potiču mržnju, ubijanje i teror” – rekao je Shanks. “Ne podržavajte ubojite ciljeve njegovog autora ponovnim objavljivanjem ili distribuiranjem ovog manifesta.”

Slijedeći ovu klasifikaciju, svatko uhvaćen sa dokumentom na računalu mogao bi se suočiti sa kaznom zatvora 10 do 14 godina. Video snimka napada, koju je izvorno uživo prenosio Tarrant na Facebooku, također se smatrala nepoželjnom.

Jedan tinejdžer se već prošlog tjedna pojavio pred Okružnim sudom u Christchurchu zbog navodnog dijeljenja zabranjenog videa.

Pokušaj uklanjanja Tarrantovih stavova sa​interneta slijedi “globalni poziv” premijerke Jacinde Ardern u borbi protiv “ideologije” rasizma. Ardern je obećala da će ga “otkloniti tamo gdje postoji i pobrinuti se da nikada ne stvorimo okruženje u kojem bi mogao procvjetati.”

Zagovornici slobode govora, međutim, zabrinuti su zbog Ardernine cenzure.

“Ljudi više vjeruju jedni drugima nego u svoje vođe kada nema mjesta za teorije zavjere, kada ništa nije skriveno” – izjavio je Stephen Franks za AP ustavni odvjetnik i glasnogovornik Koalicije za slobodni govor.

Govoreći o Tarrantovoj video snimci u prvom licu, stručnjakinja za borbu protiv terorizma Jennifer Breedon izjavila je za RT da zabrana takvih videozapisa neće napraviti ništa kako bi se spriječili budući napadi.

“Moramo prestati stavljati flastere na rane od metaka” – rekla je. “Provodimo toliko vremena u razgovoru o tome da ne smijemo posjedovati ovakve videozapise, nego odgovarati na pitanja koja treba postaviti.”

Komentirali su i društveni mediji.

Sloboda govora je zaštićena u Novom Zelandu Zakonom o pravima iz 1990. godine. “Svatko ima pravo na slobodu izražavanja, uključujući slobodu traženja, primanja i priopćavanja informacija i mišljenja bilo koje vrste u bilo kojem obliku” – navodi se u Zakonu.

Međutim, zaštita nije toliko zakonski nepropusna kao prvi amandman SAD-a. U slučaju Tarrantovog manifesta, glavni državni cenzor Shanks je tvrdio da se Zakon ne primjenjuje u praksi.

“Video promiče, potiče i opravdava djela ubojstva i terorističkog nasilja nad identificiranim skupinama ljudi” – rekao je. “Identificira specifična mjesta za potencijalni napad na Novom Zelandu i upućuje na načine na koje se mogu izvršiti druge vrste napada.” Shanksovi cenzori, prema tome, tretirali su manifest kao i propagandu terorističkih organizacija kao što je Islamska država.

Prije nego što je državni cenzor Shanks proglasio manifest zabranjenim, pružatelji internetskih usluga na Novom Zelandu rado su sami sebe cenzurirali. Bilo koja web stranica koja je možda ugostila polemiku o masakru u džamiji bila je stavljena na crnu listu, a cenzura se čak prelijevala u susjednu Australiju, gdje su korisnici interneta bili banirani sa društvene platforme 4chan.

Sa novim zakonima ‘nepoželjnog sadržaja’ na Novom Zelandu koji omogućuju korporacijama da budu kažnjene s novčanom kaznom u iznosu do 200.000 NZ (173.000 dolara) za dijeljenje videozapisa ili bilo kojeg drugog sadržaja, njihova spremnost na autocenzuru ne iznenađuje.

Međutim, neke primjene cenzure ostavile su internet korisnike zbunjenima. Novinar Kiwi-ja Nick Monroe – i sam skeptičan prema vladinim cenzorskim naporima – požalio se da je svaki njegov komentar povezan sa pucnjavom u džamiji bio uklonjen nekoliko sekundi nakon učitavanja.

Isto tako, lanac knjižara diljem zemlje reagirao je na pucnjavu povlačenjem kopija knjige psihologa Jordana Petersona ’12 Pravila za život’ sa svojih polica, navodeći ‘uznemirujuću’ objavljenu fotografiju Petersona sa svojim obožavateljom koji je nosio majicu sa natpisom “Ponosan Islamofob”. No knjižara je nastavila prodavati kopije knjige “Mein Kampf” Adolfa Hitlera.

Možda najpoznatiji komad ekstremističke literature na svijetu, Mein Kampf je zabranjen u nekim europskim zemljama i u Rusiji. Reprinti knjige bili su zabranjeni u Njemačkoj do 2016. godine, kada je djelo ušlo u javnu domenu.

Novi-Svjetski-Poredak.com